Način pripreme sportista u velikoj meri zavisi od
nivoa njihovih morfoloških, funkcionalnih, antropomnotoričkih darakteristika,
uyrasta i iskustva. Sbaki organizam ima složeni tok razvoja. Uloga trenera je
da kroz trenažni proces podstiče taj razvoj. Potrebno je pravilno razvijati sve
sposobnosti organizma a ne samo one koje su najneophodnije datoj sportskoj
grani tzv. jednostrana specijalizacija jer je ona u suprotnosti sa sa prirodnim
tokom razvoja organizma...
Neprekida
eksplatacija samo jedne funkcije ili uskog kruga funkcija može dovesti čak do
poremećaja. Uska specijalizacija, bey svestrane pripreme, može u početku da
dovede do poboljšanja sportskog rezultata ali će to trajati kratko i za
poledicu imati lošiji rezultat i stagnacije nivoa treniranosti. Specifični
trening samo kod vrhunskih sportista postaje glavni faktor poboljšanja
sportskih rezultata. Najbolji primeri za to su igrači NBA koji igraju utakmic
tokom cele takmičarske sezone.
U
teoriji i metodici sportskog treninga pravilo je da od opšteg nivoa
pripremljenosti prelazimo na specifični. Do određenog nivoa sticanja opšte i
specifične pripremljenosti ne bi trebalo da se dolazi odvojeno, već
istovremeno.
Koja
trenažna sredstva navise koriste sportisti
?
Izbor zavisi od više faktora: specifičnosti sportske grane, perioda priprema,
pola, uzrasta. Platonov (1997), u odnosu na sportsku granu sredstva sportskog
treninga deli na trenažna sredstva za poboljšanje: tehnike, taktike i
kondicije, au odnosu na kriterijum sličnosti prema sportskoj grani, na: opšte
pripremne, usmerene, specifične i takmičarske.
Opšte
pripremna trenažna sredsta
usmerena su na poboljšanje opštih funkcija
organizma i služe kao temelj u stvaranju pravog majstorstva u datom sportu.
Primer: sportista radi polučučnjeve sa teretom u cilju poboljšanja snage
opružača nogu. Tom vežbom utičemo na povećanje fiziološkog preseka vitalnih
mišićnih grupa, jačanje tetiva i zglobova čime sprečavamo eventualne povrede
tokom izvođenja specifičnih taktičko tehničkih i kondicionih vežbi. Opšte
pripremna trenažna sredstva za poboljšanje aerobnog energetskog potencijala
potrebna su, ne samo za normalan razvoj i optimalnu ravnotežu funkcija u
organizmu, već i kao osnov za maksimalna opterećenja. Ona su posebno značajna
kao podloga za poboljšanje specifične izdržljivosti sportiste.
Usmerena
trenažna sredstva
obuhvataju kretne aktivnosti koje predstavljaju fundament specifičnih kretanja
sportiste. Sadrže u sebi takve pokrete koji su po strukturi izvođenja,
karakteru mišićnog neprezanja i aktivnosti funkcionalnog sistema bliski
određenoj sportskoj grani (Stefanović 1989).
Specifična
trenažna sredstva
sadrže usebi takve pokrete koji su po strukturi izvođenja, karakteru mišićnog
neprezanja i aktivnosti funkcionalnog sistema vrlo slični određenoj sportskoj
grani (Stefanović 1989, Platonov,1997). Ona utiču na povećanje sposobnosti
adaptacije aktuelnih mišića tako da mogu postići visoku efikasnost na treningu.
Takmičarska
trenažna sredstva
sadrže usebi takve pokrete koji su po strukturi izvođenja, karakteru mišićnog
neprezanja i aktivnosti funkcionalnog sistema identični određenoj takmičarskoj
aktivnosti (Stefanović 1989, Platonov,1997).
Da
bi ova sredstva dobila epitet takmičarska neophodno je da se sportska aktivnost
odvija po pravilima takmičenja, da ima visok intenzitet opterećenja u kome
sportista postiže vrlo visok ili rekordni rezultat, stimulišući na taj način
odgovarajuće adaptacione proscese u organizmu. Takmičarska sredstva mogu da
pruže vrlo značajnu informaciju o mogućnosi sportiste.
Potrebno
je napomenuti da ne postoji jasna granica između specifične i nespecifične
pripreme i često postoji mogućnost da trener pogreši i trenežna sredstva jedne
grupe svrsta u drugu. Malo je radova koji govore o podeli vežbi koje imaju
specifičan ili nespecifičan karakter.
Literatura:
Teorija sportskog treniga, prof.dr. V. Koprivica
Tehnolgija
sportskog treninga, prof. Dr. Đ. Stefanovič i S. Jakovljević
Profesor fizičke kulture
Miroslav Marković
instruktor u
health club & fitness center
MusculusLux