Metode za povećanje pokretljivosti
Pie: prof. Miroslav Marković -
Svi tekstovi ovog autora/ke
24 Nov , 2007 - 9:19:40 PM
Postoje veliki broj metoda za povećanje pokretljivosti i neke od njih ćemo navesti u daljem tekstu.
Andersenova metoda - Ovaj metod istezanja ima dve faze: fazu laganog istezanja i fazu razvojnog istezanja.
Na početku svake vežbe istezanja treba provesti 10-30 sekundi u fazi
laganog istezanja (kod početnika se preporučuje 30 sek.). U početku
treba meriti sekunde a kasnije raditi po osećaju. Pokret treba vršiti
do tačke u kojoj se oseća blaga napetost mišića a ztim se treba
opustiti u toj tačci. Osećaj napetosti treba da nestane do kraja 30
sekundi. Ukoliko napetost ne nestaje treba malo smanjiti amplitudu
pokreta, da bi se pronašao udoban stepen napetosti. Cilj ove faze je da se mišić pripremi za razvojnu fazu istezanja.
Obavezno se istegnite nakon svakog treninga
U razvojnoj fazi amplitudu pokreta treba povećati za nekoliko
centimetara, sve dok se ponovo ne oseti blaga napetost i u tom položaju
treba ostati 10-30 sekundi ili duže. Napetost ponovo treba da se
smanjuje, a ako se to ne dešava treba smanjiti amplitudu pokreta.
Poželjno je raditi pasivne statičke vežbe: amplituda je veća a
zadržavanje u krajnjoj tački može duže da traje jer nema naprezanja
mišića agonista. Kada se rade aktivne statičke vežbe trajanje obe gore
navedene faze može da bude nešto kraće (oko 15 sekundi), ali zato
pokret treba ponoviti nekoliko puta. Broj ponavljanja zavisi od više
faktora; broj vežbi za taj zglob, ukupnog broja vežbi na treningu,
raspoloživo vreme.
Za vreme istezanja treba disati sporo i ritmično, a nikako ne treba
zadržavati dah. Kod vežbi u pretklonu treba izdahnuti prilikom
zauzimanja pozicije a zatim nastaviti sa laganim plitkim disanjem, za
vreme trajanja vežbe
PNF metoda
U poslednje vreme ova metoda postaje sve popularnija (metoda
propriorreceptivne neuromuskularne facilitacije), za koju pojedina
istraživanja nalaze da je 10-15% efikasnija od ostalih metoda. Postoji
više vrsta ove metode, a ovde navodimo onu koja se najčešće
upotrebljava kod rekreativaca.
Nakon zauzimanja položaja mišić se pasivno isteže oko 10 sekundi uz pomoć partnera ili dozirane težine. Isti mišić se zatim statički kontrahuje oko 10 sekundi, to je pokušaj
koncentrične kontrakcije. Kada nema partnera u istezanje se uključuju i
mišići koje ne učestvuju u izvodjenju tog pokreta.
Nakon kontrakcije mišić se zatim ponovo isteže pasivno oko 10 sekundi, zatim ponovo dolazi do kontrakcije mišića oko 10 sekundi.
Ovakva izmena kontrakcija i istezanja se ponavlja 4-8 puta.
Ova metoda se bazira na činjenici da posle snažne kontrakcije mišića
dolazi do njihove dublje relaksacije, a relaksirani mišići mogu se više
istegnuti. Sa svakim ponavljanjem intervala od 10 sekundi, trebalo bi
da se malo poveća amplituda pokreta. Vežba se završava statičkim
pasivnim istezanjem koje traje duže od 10 sekundi.
Na ovaj način svaka vežba traje 2-2.5 minuta. Pri vežbanju ovom metodom
treba paziti da izmene od istezanja do kontrakcije ne budu nagle, nego
da traju par sekundi kako ne bi došlo do povredjivanja. Prelaz sa
maksimalne kontrakcije ka istezanju treba da bude postepen i partner
treba da kontrolisano vrši pritisak.
Obavezno se istegnite nakon svakog treninga.
Tagovi: istezanje pokretljivost vežbe povećanje*pokretljivosti andersenova*metoda pnf*metoda
Poalji
tekst prijatelju
tampaj
©
Ovaj tekst je vlasnitvo sajta MAKSIMALNO.com
Vrh strane